Thumper - apstraktni ritam

O igri

Thumper je igra koju je izradio indie tim Drool. Izašla je 2016. godine na Windowsu, PlayStationu 4 i Oculus Riftu, 2017. na Nintendo Switchu i Xboxu One, 2018. na iOSu i Oculus Go, 2019. na Androidu, Oculus Questu i Googleovom Stadia servisu, a 2023. na PlayStationu 5.

U igri upravljate metalnom bubom koja juri kroz tamne, apstraktne staze pune prepreka, skretanja i protivnika. Na stazi se pojavljuju i "note" koje je potrebno udariti u ritmu glazbe.

 

Moj osvrt

Gameplay se može lako shvatiti, ali ga je teško svladati. Možete skretati lijevo i desno, udarati note na stazi i raširiti krila. Sve se to čini jednostavno dok ne krenete igrati. Zbog velike brzine kojom se buba kreće, greške se kažnjavaju odmah i nema puno prostora za opuštanje između svake prepreke. Za igranje je potrebna jako dobra koncentracija, jer svaki krivi pokret može završiti frustracijom. Iako me gameplay ponekad naljutio, sviđa mi se koliko je izazovan jer me to potiče da se više trudim kako bih postao bolji u igri.

Igra ima 9 nivoa, a svaki od njih je razlomljen u manje dijelove. Za svaki dio koji prijeđete dobivate ocjenu od C do S (C je najgora, a S najbolja) ovisno o tome koliko ste puta pogriješili. Sve ocjene se zbrajaju u završnu ocjenu za cijeli nivo. Taj sistem ocjenjivanja mi se sviđa jer me još više potiče da bolje zapamtim raspored prepreka i budem bolji u igri.

Budući da se cijela igra vrti oko glazbe, već možete očekivati da je odlična. Prilično je minimalistička, s puno bubnjeva i industrijskog zvuka koji se savršeno slaže sa brzim gameplayem. Također, svaki vaš pokret u igri proizvodi dodatni zvučni efekt, što je vrlo zadovoljavajuće kada igrate dobro. Sve u svemu, mislim da je glazba točno onakva kakva bi trebala biti, da savršeno nadopunjuje gameplay i grafički stil.

Kad smo već kod grafičkog stila, on je stvarno poseban. Sve je vrlo apstraktno, a crna pozadina, oštri kontrasti i svjetlosni efekti daju osjećaj kao da ste u nekoj noćnoj mori. Uska staza ostavlja dojam klaustrofobičnosti, a kad igra ubrza cijeli ekran izgleda kao da pulsira s ritmom. Po mojem mišljenju, vizuali ove igre najviše utječu na njezinu atmosferu, i mislim da je njihov eksperimentalni stil vrlo zanimljiv.

Thumper je igra koja definitivno nije za svakoga. Njezin napeti gameplay je vrlo težak i zahtijeva puno pažnje i koncentracije. Međutim, meni se svidio izazov koji pruža i siguran sam da ću igrati ovu igru još jako dugo.

Ako želite vidjeti koliko je teška ova igra, pogledajte ovaj video:

Blur - kad utrka postane rat

O igri

Blur je igra koju je izradio tim Bizarre Creations, a objavio Activision. Izašla je 2010. godine na Windowsu, PlayStationu 3 i Xboxu 360.

To je trkaća igra sa širokim izborom stvarnih automobila, ali uz očekivane elemente utrkivanja dodaje borbena oružja u obliku power-upova i mnoge nove načine igranja. Zbog toga je često uspoređivana s Mario Kart serijalom, ali se nadam da ćete kroz ovaj osvrt vidjeti koliko se od njega zapravo razlikuje.

 

Moj osvrt

Prije nego što objasnim gameplay, moram se osvrnuti na ono što se prvo primijeti - izgled igre. Igra izgleda očaravajuće; kombinira realistične građevine i okoliš sa šarenim neonskim stilom svjetla i mnogim eksplozijama. Nijedna staza nije monotona, jer zbog velike brzine automobila i agresivnih protivnika ona postaje prava svjetlosna predstava. Svaki pokupljeni power-up i pogođen protivnik doprinosi ludilu na ekranu, i mislim da je takav kaos stvarno rijetko viđen.

Kao i vizualni stil igre, i sam gameplay je pun adrenalina. Vožnja je jednostavna, ali još uvijek izazovna. Skretanje po oštrim zavojima i izbjegavanje projektila zahtijeva mnogo vještine, a uz to svaka staza ima i različite puteve. Neki su sporiji, a neki brži, zbog čega je koncentracija bitna prilikom odabira pravog puta. Također, na raznim dijelovima svake staze se nalaze power-upovi kao što su projektili, bombe i boostovi koji mogu stvoriti veliku razliku između pobjede i gubitka.

Upravo zbog power-upova je ova igra slična Mario Kartu, ali za razliku od njega, sva šteta nanesena pomoću power-upova se zbraja. Ako se vaš auto previše ošteti tijekom utrke, trebate čekati neko vrijeme da se vratite na stazu, što može dovesti do mnogo frustrirajućih situacija ako niste oprezni. Jedan od power-upova može popraviti automobil, ali se rijetko pojavljuje.

Još jedna stvar što čini ovu igru posebnom je to što možete zadržati 3 power-upova istovremeno i iskoristiti bilo koji, bilo kada. To dodaje dodatni element strategije i planiranja u svaku utrku, jer je potrebno razmišljati kada je najbolje iskoristiti koji power-up i je li bolje tražiti drugi. Sve u svemu, mislim da je gameplay vrlo zabavan zbog kaotičnog pristupa, a da tome najviše pridonose upravo power-upovi.

Igra ima i multiplayer način igranja koji je vrlo zabavan. Za razliku od singleplayera, natjecanje protiv druge osobe je puno zabavnije jer strategija i brzo razmišljanje igraju još veću ulogu u svakoj utrci. Multiplayer možete igrati online, s ljudima iz cijelog svijeta, ili offline, sa prijateljima i bližnjima na istom ekranu. Online multiplayer je službeno ukinut, ali se još uvijek može igrati pomoću Amax Emu servera kojeg održava vjerna online zajednica ove igre. Mislim da je to odlično jer nam daje priliku da isprobamo dio ove igre koji inače ne bismo mogli igrati, a ima veliku ulogu u onome što čini Blur odličnom igrom.

Glazba u igri dobro prati brzi tempo utrka. Radi se o kombinaciji elektronske glazbe, drum & bass ritmova i rocka. Dinamična je i stvara futurističku atmosferu, ali se ne ističe previše i ne odvlači pažnju od same akcije na stazi. Zvučni efekti su jaki i savršeno pristaju kaosu koji se događa u utrkama. Mislim da oni imaju veći utjecaj na atmosferu igre nego sama glazba, što je vrlo neuobičajeno.

Blur je igra koja me je ugodno oduševila sa svojim odličnim grafičkim stilom i jedinstvenom atmosferom. Iako gameplay ponekad može biti frustrirajući, to je upravo ono što me potiče da pokušam ponovno kako bih uništio sve protivnike i pobijedio svaku utrku. Unatoč čestim usporedbama, mislim da je Blur poseban i da se jako ističe od drugih trkaćih igara. Preporučio bih ga svim ljubiteljima trkaćih igara, a posebno onima koji traže dobar izazov.

 

Ako želite vidjeti gameplay igre prije nego ju sami isprobate, pogledajte ovaj video:

Aerial_Knight's Never Yield - bijeg... ali od čega?

O igri

Aerial_Knight's Never Yield je igra koju je izradio solo developer Aerial_Knight, a objavio Headup. Izašla je 2021. godine na PlayStationu 4, PlayStationu 5, Xboxu One, Xboxu Series S i X, Nintendo Switchu i Windowsu.

Navodno, radnja priče prati Wallyja, mladića koji bježi kroz futuristički Detroit i otkriva tajne koje mogu promijeniti grad. Ali, tijekom igranja igre meni to uopće nije bilo očito zbog razloga o kojima ću kasnije pričati.

 

Moj osvrt

Grafički stil ove igre nije baš impresivan. Očito je inspiriran jednostavnim i šarenim stilom koji je popularizirao Spider-Man u Spiderverse filmovima, ali za razliku od njih ova igra ne postiže isti efekt. Mnogi dijelovi nivoa su vrlo prazni i čak previše jednostavni, zbog čega igra izgleda vrlo monotono i amaterski izrađeno. Također, mnoge prepreke i dijelovi nivoa se više puta ponavljaju bez ikakvih promjena. Sve to ima smisla budući da je igru izradila samo jedna osoba, ali po mojem mišljenju ne pristaje standardima igre koja je na konzolama i košta više od 10 €.

Nešto što se također ne uklapa u te standarde je i sam gameplay. Vrlo je jednostavan; glavni lik Wally automatski trči, a tipkama W, A, S i D ili joystickom izbjegava razne prepreke. Svaki smjer ima svoju boju kojom su obojani i obrubi prepreka, kako bi bilo lakše prepoznati kada izvesti koji pokret. Usto, sa svakom preprekom tempo igre se usporava tj. daje slow motion efekt. Kontrole dobro funkcioniraju i nisam primijetio nikakve greške, ali to je sve. Gameplay kroz cijelu igru ostaje isti bez ikakvih promjena, a sam po sebi ne donosi ništa novo što besplatne igre na pametnim telefonima već nemaju.

Da se vratim na početak, priča je "ispričana" kroz razne scene između nivoa. Nažalost, te scene nemaju nikakav dijalog. Razumijem da se priča može dobro ispričati i bez dijaloga, a i da Aerial_Knight vjerojatno nije imao resurse da nađe ljude koji će likovima posuditi glasove, ali ipak mislim da bi bilo bolje da je dijalog barem napisan, jer bez njega je radnja iskreno nerazumljiva. Animacije nisu dovoljno dobre da mogu dočarati što se događa, i više su me zbunile nego što sam naučio iz njih.

Čak ni glazba i zvučna podloga nisu mogli spasiti ovu igru u mojim očima. Glazba je sama po sebi dobra, koristi elemente jazz glazbe što ju čini vrlo veselom i energetičnom. Iako nema zarazne melodije, dobro zvuči. Unatoč tome, mislim da uopće ne pristaje igri. Čini se kao da je previše živa i sretna u usporedbi s kaotičnosti trčanja kroz grad i mnogim eksplozijama koje se u njemu odvijaju. Ni zvučni efekti nisu mnogo bolji, jer prilikom igranja sam primijetio da većinom nedostaju tamo gdje ih najviše treba, a tamo gdje ih ipak ima nisu onoliko upečatljivi i glasni koliko bi trebali biti. Iako bi trebala unaprijediti cjelokupno iskustvo igre, zvučna podloga me uopće nije impresionirala.

Sve u svemu, ova igra me jako razočarala. Imala je mnogo potencijala, ali mislim da ju je uništilo upravo to što ju je izradila samo jedna osoba. Da je na njoj radio veći tim, mislim da bi gameplay bio malo svježiji i kompleksniji, grafike bi bile ljepše, zvuk bi bio popravljen da više pristaje atmosferi i gameplayu, a igra općenito se ne bi činila toliko amaterski izrađena. Ova igra već ima nastavak koji još nisam isprobao, ali jednog dana sigurno hoću, kako bih vidio je li stvarno napredak u usporedbi s prvom. Do tada, mislim da se Aerial_Knight's Never Yieldu neću više vraćati i iskreno ga ne bih preporučio nikome, osim ako je na sniženju.

 

Ako mislite da slike nisu dovoljne da shvatite kakva je igra, pogledajte ovaj video: