O igri
Aerial_Knight's Never Yield je igra koju je izradio solo developer Aerial_Knight, a objavio Headup. Izašla je 2021. godine na PlayStationu 4, PlayStationu 5, Xboxu One, Xboxu Series S i X, Nintendo Switchu i Windowsu.
Navodno, radnja priče prati Wallyja, mladića koji bježi kroz futuristički Detroit i otkriva tajne koje mogu promijeniti grad. Ali, tijekom igranja igre meni to uopće nije bilo očito zbog razloga o kojima ću kasnije pričati.
Moj osvrt
Grafički stil ove igre nije baš impresivan. Očito je inspiriran jednostavnim i šarenim stilom koji je popularizirao Spider-Man u Spiderverse filmovima, ali za razliku od njih ova igra ne postiže isti efekt. Mnogi dijelovi nivoa su vrlo prazni i čak previše jednostavni, zbog čega igra izgleda vrlo monotono i amaterski izrađeno. Također, mnoge prepreke i dijelovi nivoa se više puta ponavljaju bez ikakvih promjena. Sve to ima smisla budući da je igru izradila samo jedna osoba, ali po mojem mišljenju ne pristaje standardima igre koja je na konzolama i košta više od 10 €.
Nešto što se također ne uklapa u te standarde je i sam gameplay. Vrlo je jednostavan; glavni lik Wally automatski trči, a tipkama W, A, S i D ili joystickom izbjegava razne prepreke. Svaki smjer ima svoju boju kojom su obojani i obrubi prepreka, kako bi bilo lakše prepoznati kada izvesti koji pokret. Usto, sa svakom preprekom tempo igre se usporava tj. daje slow motion efekt. Kontrole dobro funkcioniraju i nisam primijetio nikakve greške, ali to je sve. Gameplay kroz cijelu igru ostaje isti bez ikakvih promjena, a sam po sebi ne donosi ništa novo što besplatne igre na pametnim telefonima već nemaju.
Da se vratim na početak, priča je "ispričana" kroz razne scene između nivoa. Nažalost, te scene nemaju nikakav dijalog. Razumijem da se priča može dobro ispričati i bez dijaloga, a i da Aerial_Knight vjerojatno nije imao resurse da nađe ljude koji će likovima posuditi glasove, ali ipak mislim da bi bilo bolje da je dijalog barem napisan, jer bez njega je radnja iskreno nerazumljiva. Animacije nisu dovoljno dobre da mogu dočarati što se događa, i više su me zbunile nego što sam naučio iz njih.
Čak ni glazba i zvučna podloga nisu mogli spasiti ovu igru u mojim očima. Glazba je sama po sebi dobra, koristi elemente jazz glazbe što ju čini vrlo veselom i energetičnom. Iako nema zarazne melodije, dobro zvuči. Unatoč tome, mislim da uopće ne pristaje igri. Čini se kao da je previše živa i sretna u usporedbi s kaotičnosti trčanja kroz grad i mnogim eksplozijama koje se u njemu odvijaju. Ni zvučni efekti nisu mnogo bolji, jer prilikom igranja sam primijetio da većinom nedostaju tamo gdje ih najviše treba, a tamo gdje ih ipak ima nisu onoliko upečatljivi i glasni koliko bi trebali biti. Iako bi trebala unaprijediti cjelokupno iskustvo igre, zvučna podloga me uopće nije impresionirala.
Sve u svemu, ova igra me jako razočarala. Imala je mnogo potencijala, ali mislim da ju je uništilo upravo to što ju je izradila samo jedna osoba. Da je na njoj radio veći tim, mislim da bi gameplay bio malo svježiji i kompleksniji, grafike bi bile ljepše, zvuk bi bio popravljen da više pristaje atmosferi i gameplayu, a igra općenito se ne bi činila toliko amaterski izrađena. Ova igra već ima nastavak koji još nisam isprobao, ali jednog dana sigurno hoću, kako bih vidio je li stvarno napredak u usporedbi s prvom. Do tada, mislim da se Aerial_Knight's Never Yieldu neću više vraćati i iskreno ga ne bih preporučio nikome, osim ako je na sniženju.
Ako mislite da slike nisu dovoljne da shvatite kakva je igra, pogledajte ovaj video: