O igri
Need for Speed: Rivals je igra koju su izradili timovi Ghost Games i Criterion Games, a objavio Electronic Arts. Izašla je 2013. godine na PlayStationu 3, PlayStationu 4, Xboxu 360, Xboxu One i Windowsu.
Smještena u izmišljeni Redview County, ova igra se bitno razlikuje od prošle Need for Speed igre o kojoj sam pričao. Naime, daje vam važan izbor – hoćete li biti trkač koji bježi od policije ili policajac koji hvata trkače. Svaka strana ima svoje prednosti, vozila i zadatke, a između njih je veliko rivalstvo.
Moj osvrt
Glavni element igre, ta potjera između trkača i policije, mi se jako svidio. Kada jurite svijetom kao trkač, osjećaj rizika je nevjerojatan. Što više utrka pobijedite, vaš Heat (agresivnost policije) raste, što povećava napetost i otežava vaš bijeg. Utrkivanjem također možete osvojiti mnogo bodova ("Speed Points"), ali i izgubiti sve ako vas policija uhvati. S druge strane, u ulozi policajca morate napadati trkače, koristiti taktičke uređaje i blokirati njihove napade, što isto nije lako i zahtijeva dobru strategiju.
Skupljene Speed Pointove možete iskoristiti kako biste unaprijedili svoje aute ili kupili nove, ali to nije sve. Igra nudi i razne uređaje ("Pursuit Tech") kojima možete uništiti svoje protivnike ili u tren oka pobjeći od njih. Moj najdraži Pursuit tech je definitivno Turbo, jer vam daje kratak ali vrlo snažan nalet brzine. Sve u svemu, gameplay ove igre je jako zabavan i kaotičan, te mi se sviđa što potiče ponovne pokušaje.
Grafike igre su jednostavno zapanjujuće. Sa impresivnim vizualnim efektima kao što su refleksije na vozilima, mokre ceste i promjenjivo osvjetljenje, ova igra izgleda odlično čak i 12 godina nakon što je izašla. Međutim, postoji jedna stvar koja mi ne smeta toliko, ali utječe na cijelu igru. To je činjenica da se cijela igra prikazuje s 30 sličica u sekundi, a ne 60 kao mnoge druge trkaće igre. Zbog toga imate manje vremena da brzo reagirate na stvari koje se događaju, a i osjećaj brzine je manji. Meni to nije veliki problem, ali mislim da bi ipak bilo bolje da su grafike malo lošije, a broj sličica u sekundi veći.
Zvuk u igri odlično podiže doživljaj brzine. Motori i sirene su glasni, a glazba prati svaki trenutak potjere. Sve zvuči napeto i adrenalinski, baš kako bi i trebali. Pozadinska glazba dobro nadopunjuje akciju, iako se nakon nekog vremena zna ponavljati. Glasovi i dijalozi nisu jača strana, ali to ne smeta previše jer igra ionako više govori kroz zvuk motora nego kroz priču.
Need for Speed: Rivals je igra koja ne pokušava biti nešto što nije. Ne nudi duboku priču ni složene mehanike, ali zato pruža ono zbog čega volim ovaj serijal – brzinu, potjere i čisti adrenalin. Grafika i zvuk su i dan danas fenomenalni, a sama vožnja kroz svijet igre je dovoljno zabavna da vas zadrži satima. Preporučio bih ovu igru svakome tko voli akciju i automobile, te i sam znam da ću ju još dugo igrati.
Ako želite vidjeti što čini ovu igru toliko uzbudljivom, pogledajte ovaj video: