Super Mario Odyssey - pustolovina puna iznenađenja

O igri

Super Mario Odyssey je igra koju je izradio i objavio Nintendo. Izašla je 2017. godine, ekskluzivno na Nintendo Switchu.

Kao i u većini Mario igara, preuzimate ulogu Maria koji pokušava spasiti Princezu Peach od Bowsera, no ovaj put on se planira oženiti njome. Nakon što je bačen s Bowserovog letećeg broda, Mario upoznaje Cappyja, biće koje izgleda kao leteći šešir. Cappy promijeni svoj izgled da nalikuje Mariovoj staroj kapi, pa obojica krenu na put. U svom letećem brodu zvanom Odyssey posjećuju razna kraljevstva kako bi porazili sve protivnike na svom putu, a naposljetku i Bowsera.

 

Moj osvrt

Ono što ova igra ostvaruje iznimno dobro je osjećaj potpune kontrole nad Mariom. On je responzivan, brz i nevjerojatno ga je zabavno upravljati. Skakanje, trčanje, kotrljanje i kombiniranje različitih pokreta djeluju vrlo prirodno i precizno. Pri svakom skoku imate osjećaj da ste ga uistinu sami izveli, a ne da vam je igra pomogla. Mislim da je ovo jedna od onih igara gdje sama mehanika kretanja postaje zabava, čak i bez ikakvog cilja, što je vrlo pohvalno.

Najveća novost u gameplayu je ustvari Cappy. Naime, bacanjem Cappyja možete napadati neprijatelje ili koristiti ga kao platformu, što se ne čini tako zanimljivo, ali postoji još jedna stvar koju on omogućava za koju mislim da je fenomenalna. Ako bacite Cappyja u smjeru neprijatelja, možete preuzeti kontrolu nad njime te činiti stvari koje Mario obično ne može. Ova mehanika unosi ogromnu raznolikost u gameplay i stalno vas potiče na eksperimentiranje, što mi se jako sviđa. Također, svako novo kraljevstvo uvodi i nove protivnike, tako da nikada nisam imao osjećaj da se igra ponavlja ili stagnira.

Kako bi Odyssey imao dovoljno snage za let, u svakom kraljevstvu morate skupiti dovoljno Power Moonova koji su skriveni na različitim mjestima. Neke je vrlo izazovno naći jer zahtijevaju preciznost i vještinu, dok su drugi prilično jednostavni i služe više kao nagrada za istraživanje. Možete ih skupiti po bilo kojem redoslijedu, a ja smatram da je upravo ta sloboda najjači element igre. Nikada niste prisiljeni igrati na samo jedan način, jer ako zapnete na jednom, uvijek postoji desetak drugih Moonova koje možete pronaći.

Vizualno, Super Mario Odyssey također ne razočarava. Igra je u svakom kutku šarena, razigrana i iznimno kreativna. Svako kraljevstvo ima vlastiti identitet, paletu boja i stil, što im pomaže da se ističu jedno od drugih i ostanu zapamćene. Među svim kraljevstvima, posebno se ističe Metro Kingdom sa svojim realističnijim okruženjem i kontrastom između Maria i „normalnih“ ljudi, što u početku djeluje čudno, ali vrlo brzo postane simpatično. Sve u svemu, čak i kada igra tehnički nije savršena, ali umjetnički stil to više nego nadoknađuje.

Glazba je još jedan snažan element igre. Od klasičnih orkestralnih melodija, jazza i funka, pa sve do modernijih i eksperimentalnih aranžmana, svako kraljevstvo ima prepoznatljive melodije koje savršeno prate njihovu atmosferu. Neke pjesme su mirne i opuštajuće, dok druge podižu energiju i osjećaj avanture. Uz nove pjesme, igra se često referira i na starije Mario igre, bilo kroz unaprijeđene verzije poznatih melodija ili suptilne zvučne motive, što je lijep podsjetnik na dugu povijest serijala.

Sve u svemu, Super Mario Odyssey je izvanredna igra. Iako priča nije ništa posebno, ona nikada ni nije bila fokus Mario serijala. Ono što igra nudi je čisti užitak igranja, kreativnost na svakom koraku i nevjerojatno dobar gameplay. To je igra koja nagrađuje radoznalost i eksperimentiranje, te dopušta igranje na različite načine. Zbog njezine pristupačnosti, preporučio bih ju svakome, bez obzira jeste li dugogodišnji fan Maria ili netko tko tek ulazi u svijet igara.

 

Ako vas zanima kako Mariova avantura počinje, pogledajte ovaj video:

Red Ball 4 - mala lopta, velika zabava

O igri

Red Ball 4 je igra koju je izradio tim Yohoho Games, a objavio FDG Entertainment. Izašla je 2014. godine na iOS i Android uređajima.

U igri preuzimate kontrolu nad crvenom lopticom, čiji je cilj spasiti svijet od zlih crnih kocki koje ga žele pretvoriti u kocku. Igra je podijeljena u 5 svjetova s velikim brojem kratkih nivoa, a svaki od njih donosi nove prepreke, mehanike i protivnike.

 

Moj osvrt

Red Ball 4 je primjer igre koja ne pokušava biti komplicirana, ali svejedno uspijeva u svemu što radi. Kontrole su izuzetno jednostavne: krećete se lijevo i desno te skačete. Upravo zbog toga je igra lako pristupačna svima, ali to ne znači da je laka. Kako napredujete kroz nivoe, prepreke postaju sve zahtjevnije, a igra traži preciznost, dobro tempiranje skokova te povremeno i dosta razmišljanja.

Ono što mi se posebno sviđa je način na koji igra koristi fiziku. Crvena lopta ima težinu i inerciju, što znači da se morate prilagoditi nagibu terena, pokretnim platformama i zamkama. Unatoč tome, guranje kutija, izbjegavanje lasera, uništavanje neprijatelja skakanjem na njih – sve djeluje prirodno i zabavno. Igra me rijetko frustrirala, ali me često tjerala da ponovim nivoe dok ih ne savladam.

Vizualni stil igre je također jednostavan, ali izuzetno šarmantan. Jarke boje, jasni oblici i simpatične animacije čine igru ugodnom za gledanje, čak i nakon dužeg igranja. Iako grafika nije tehnički impresivna, ima prepoznatljiv identitet i savršeno se uklapa u ton igre. Posebno mi se sviđa što je radnja igre ispričana bez ijedne riječi, već kroz kratke animacije i vizualne detalje.

Zvuk i glazba su također solidni. Glazba je vesela i lagana, nije previše nametljiva, ali dobro prati tempo igre. Zvučni efekti skokova, padova i poraza neprijatelja dodatno naglašavaju humorističan karakter igre, što cijelom iskustvu daje dozu opuštenosti.

Sve u svemu, Red Ball 4 je vrlo zabavna platformerska igra koja dokazuje da za dobar gameplay nisu potrebne komplicirane kontrole ni realistična grafika. Igra je stvorena za mobilne uređaje tako da je idealna za kratke sesije, ali lako vas može zadržati i dulje nego što ste planirali. Preporučio bih ju svima koji vole platformere i onima koji traže jednostavnu, ali kvalitetnu igru u kojoj se mogu opustiti.

 

Ako želite vidjeti jedan zanimljiv dio igre, pogledajte ovaj video:

Kao the Kangaroo (2022.) - povratak u klasiku

O igri

Kao the Kangaroo je igra koju je izradio poljski tim Tate Multimedia. Izašla je 2022. godine na PlayStationu 4/5, Xboxu One, Xboxu Series S/X, Nintendo Switchu i Windowsu preko Steama i Epic Gamesa. Riječ je o takozvanom "rebootu" istoimenog serijala igara, koji je započeo 2000-e godine.

Igra vas stavlja u ulogu mladog i znatiželjnog klokana zvanog Kao, koji kreće na avanturu kako bi spasio svoju sestru Kaiu i otkrio istinu o nestanku svog oca Kobya. Na svojoj avanturi prolazi kroz raznolike razine, susreće nove prijatelje te se bori protiv mnogih neprijatelja.

Moj osvrt

Kao the Kangaroo je prije svega jednostavna, klasična 3D platformerska igra. Skakanje, dvostruki skok, udaranje šakama i izbjegavanje prepreka čine osnovu gameplaya, a sve to funkcionira upravo onako kako biste i očekivali. Kontrole su precizne i pouzdane što je izuzetno važno kod ovakvih igara, jer inače svaka pogreška pri skoku lako završi padom u ponor bez dna.

Budući da je glavni lik klokan s boksačkim rukavicama, borba očito čini velik dio igre. Srećom, ona je prilično jednostavna i ne pokušava biti nešto više od toga. Kao koristi svoje magične rukavice kako bi udarao neprijatelje, izbjegavao napade i povremeno koristio posebne sposobnosti. Iako borba nije pretjerano duboka, sasvim je dovoljna da razbije monotoniju skakanja i skupljanja predmeta. Igra ne kažnjava igrača previše strogo, što ju čini opuštajućom i ugodnom za igranje.

Raznolikost nivoa je jedan od jačih aspekata igre. Svijet je šaren, pun kolekcionarskih predmeta i manjih zagonetki koje potiču istraživanje. Iako nivoi nisu preveliki, često vas nagrađuju ako skrenete s glavnog puta. To mi se sviđa, jer stalno imam potrebu još malo istražiti svoju okolinu prije nego krenem dalje.

Vizualno, igra izgleda vrlo simpatično. Grafika je stilizirana, s jarkim bojama i likovima koji izgledaju kao da su ispali iz pravog animiranog filma. Igra ne cilja na realizam, već na šarm, i u tome u potpunosti uspijeva. Animacije su glatke, a svijet djeluje živ i primamljiv, što dodatno pojačava osjećaj nostalgije koji cijela igra pokušava izazvati.

Zvuk i glazba su sasvim u redu, ali nisu previše pamtljivi. Glazba dobro prati atmosferu nivoa, no rijetko se ističe ili ostaje u glavi nakon igranja. Zvučni efekti su jasni i funkcionalni, ali također nisu nešto što bih posebno izdvojio. Kvaliteta zvuka me ne iznenađuje mnogo, jer znam da je teško stvoriti dobru zvučnu sliku i to je nešto u čemu mnoge druge igre također ne uspijevaju.

Sve u svemu, Kao the Kangaroo je vrlo ugodna i zabavna platformerska igra koja ne pokušava stvoriti novi žanr, već ostaje pri tome što je već poznato i to solidno odrađuje. Iako joj nedostaje malo više originalnosti i dubine, to nadoknađuje šarmom, pristupačnošću i solidnim gameplayem. Preporučio bih ju svima koji vole klasične 3D platformere i igračima koji traže opušteno i zabavno iskustvo bez prevelikog stresa.

 

Ako ne znate koliko bi vam se igra svidjela, pogledajte ovaj video:

Runbow - šarenilo kaosa

O igri

Runbow je igra koju je izradio tim 13AM Games, a objavio Headup Games. Izašla je 2015. godine na Nintendovoj Wii U konzoli, 2016. na Windowsu, 2017. na Xboxu One i 2018. na Nintendo Switchu i PlayStationu 4.

Igra se temelji na jednostavnoj, ali vrlo originalnoj ideji. Naime, pozadina igre stalno mijenja boje, a platforme koje su iste boje kao pozadina jednostavno nestaju. Kao igrač, upravljate malim likovima koji trče, skaču i bore se da dođu prema cilju, dok se cijeli svijet oko njih mijenja u stvarnom vremenu. Možete igrati sami, ali i u multiplayeru sa čak osam igrača.

 

Moj osvrt

Najveća snaga Runbowa je njegova jednostavnost. Pravila su lagana za shvatiti, ali igra vrlo brzo postaje nepredvidiva i kaotična. Promjena boja vas stalno tjera da se prilagođavate, jer platforma na kojoj ste stajali prije dvije sekunde može jednostavno nestati i baciti vas u ponor. Upravo taj element mi se jako svidio jer stvara napetost i tjera vas da brzo reagirate, bez puno razmišljanja. Također, kontrole su vrlo precizne, što je izuzetno važno za ovakvu brzu platformsku igru. Sve djeluje prirodno i rijetko imate osjećaj da vas je igra „prevarila“. Kada padnete, gotovo uvijek znate da ste krivi vi, a ne loš dizajn.

Runbow nudi nekoliko različitih načina igranja koji dodatno produžuju trajanje igre. Glavni je Run način, u kojem se svi igrači utrkuju prema cilju, ali tu su i drugi zanimljivi načini poput Arena, gdje je cilj izbaciti protivnike s platforme, te King of the Hill, u kojem se borite za kontrolu nad određenim područjem. Ovi načini igranja osiguravaju da igra ne postane monotona i da svaka sesija donese nešto novo, što mi se jako sviđa.

Uz odličan gameplay, vizualni stil igre je jednako odličan. Svijet je stvoren od jednostavnih oblika, a jarke boje pomažu kako biste se i u najvećem kaosu snašli i registrirali što se događa na ekranu. Likovi su stilizirani u skladu s okolinom i dovoljno se ističu od nje. Iako grafički Runbow nije najimpresivnija igra u tehničkom smislu, njezin stil savršeno odgovara gameplayu i cjelokupnoj ideji igre.

Zvuk i glazba dobro prate brzi tempo igre, no nisu vrlo upečatljivi. Glazba je energična i vesela, ali se često ponavlja što me ponakad nervira. Zvučni efekti imaju smisla zajedno s onim što se događa u igri, ali ih je teško primijetiti kada potpuno uronite u igru. Uglavnom, kvaliteta zvuka nije veliki problem, već samo mala primjedba koju imam.

Runbow je igra koja ne pokušava biti ozbiljna niti , ali mislim da to nije ni potrebno. Njena snaga leži u čistoj zabavi, brzom gameplayu i kaosu koji nastaje kada pokušavate doći do kraja nivoa u najkraćem mogućem vremenu. Idealna je za zabavne i kratke sesije, a siguran sam da uz prijatelje postaje nezaboravno iskustvo. Preporučio bih ju svima koji vole party igre i platformere, pogotovo ako traže nešto potpuno drugačije od norme.

 

Ako vas zanima kako izgleda utroba ogromnog čudovišta, pogledajte ovaj video:

Pixel Puzzle Collection - slagalice za sve

O igri

Pixel Puzzle Collection je igra koju je izradio Konami. Izašla je 2018. godine na iOS-u, a 2019. na Android uređajima.

Radi se o kolekciji tzv. "nonograma", odnosno logičkih slagalica u kojima se na temelju brojeva ispunjavaju određena polja, iz kojih se na kraju otkriju skrivene slike. Igra okuplja motive iz raznih poznatih Konamijevih igara poput Contre, Castlevanie, i Bombermana, što joj daje dodatnu vrijednost, pogotovo za obožavatelje tih igara.

 

Moj osvrt

Pixel Puzzle Collection je igra čiji me gameplay ugodno iznenadio. Iako sam prije igranja već čuo za nonograme, nikad ih nisam probao igrati jer sam se bojao da neću shvatiti pravila igre. Međutim, ova igra na početku ima tutorial koji detaljno objašnjava sve mehanike igre, što je odlično za početnike. Osnovna ideja igre je vrlo jasna: svaka slagalica se sastoji od mreže kvadratića koje možete ispuniti bojom. Sa strane su napisani brojevi koji vam govore koliko polja trebate obojati u određenom redu ili stupcu. Ako sve napravite ispravno, na kraju dobijete sliku sastavljenu od malog broja piksela. Međutim, kako napredujete, slagalice postaju sve kompleksnije i zahtijevaju mnogo više koncentracije, planiranja i strpljenja. Upravo ta kombinacija opuštenosti i mentalnog izazova čini gameplay iznimno zadovoljavajućim.

Ono što mi se posebno sviđa je tempo igre. Ova igra vas nikada ne tjera da žurite jer nema vremenskog ograničenja ni pritiska, već sve možete rješavati vlastitim tempom. To je savršeno za kraće sesije igranja kada nemate previše slobodnog vremena, ali i za dulje igranje kada se možete potpuno udubiti u slagalicu.

Vizualno, igra je vrlo čista i minimalistična, što je po meni veliki plus. Sve je pregledno, boje su ugodne za oči te nema ničeg što vam može odvući pažnju od slagalica. Pixel-art slike koje otključavate su također jednostavne, ali vrlo šarmantne, pogotovo ako prepoznajete likove i reference iz Konamijevih igara. Taj osjećaj kada nakon rješavanja većeg puzzla napokon vidite cijelu sliku stvarno je zadovoljavajuć i daje vam dodatnu motivaciju da nastavite dalje.

Jedini dio igre koji je stvarno loš je glazba. Kao i za pixel-art slike, igra koristi glazbu iz starih Konamijevih igara, međutim većina glazbe ne pristaje opuštajućem gameplayu. Uz primitivne melodije i instrumente, glazba me jako živcira te mi je drago da ju mogu ugasiti. S druge strane, zvučni efekti su sasvim u redu i dobro pristaju retro atmosferi igre jer nisu prenametljivi kao glazba.

Pixel Puzzle Collection je jednostavna, ali vrlo zarazna igra. Iako njezin osnovni gameplay nije originalan, već je preuzet od postojećeg tipa igre, ova igra nudi veliki broj slagalica i savršeno ih prilagođava za mobilne uređaje, što garantira da ćete ju igrati satima. Ako volite slagalice i pixel-art estetiku te tražite igru uz koju se možete smiriti ili samo malo "razgibati mozak", mislim da je ovo savršena igra za vas.